Mont icon Icon Eng

           POLITIČKI OTPOR REŽIMU

            I FORMIRANJE ĆELLIJE KPJ 1935. GODINE



Naslovna
 
Uvod
 
Lješev Stup
 
Selo prije rata
 
Prezime
 
Vuk Lješevostupac
 
Vuk Raslapčević
 
Bratstvo Kuzman
 
Lješevostupci
 
Raseljavanje
 
Crnogorci
 
Ratovi do 1918
 
Otpor režimu i KPJ
 
NOB 1941-1945
 
Kraj XX vijeka
 
Registar imena
 
Novosti
 
Galerija
 

 

NOVA DRŽAVNA POLITIKA ubrzo je pokazala, svoje loše strane, što je pogodovalo izražavanju raznih vidova nezadovoljstva i otpora, čije je idejno i socijalno usmjeravanje preuzela Komunistička partija Jugoslavije. Prvi organizovani politički rad u ovome dijelu Katunske nahije započeo je baš u Lješevom Stupu, zahvaljujući inicijativi već formiranih marksista - članova KPJ, Radoja Vujoševića.96 i Krsta Gorčinova Popivode. Godine 1935. u Lješevom Stupu formirana je prva ćelija KPJ na tom području. Članstvo je prethodno idejno -politički pripremao Krsto Gorčinov, a pošto se on 1935. godine nalazio na robiji, ćeliju je formirao Radoje Vujošević. Članovi ove prve ćelije postali su Đorđije Vasov Marković iz Cuca, Blažo Lukin Popivoda, Blažo Markov Popivoda, Miloš Matov Popivoda i Nikola Z. Popović iz Cuca.97 Poslije izlaska sa robije, 1936. godine, Krsto je proćeran u svoj rodni kraj pa je ovoj ćeliji posvetio dosta pažnje - učvrstio je njen rad i osposobio članstvo za razvijanje dalje aktivnosti.

Ćelija je bila vrlo aktivna, širila se, i postala jezgro komunističke aktivnosti u tom kraju. Komunisti i njihovi simpatizeri izražavali su otpor u raznim vidovima i u razniom prilikama, kao što su na primjer, predizborna agitacija, dezorganizacija samih izbora, i druge slične prilike kada je režim sprovodio svoju politiku. Na dan čuvenih demonstracija na Belvederu, kod Cetinja, koje je organizovao Pokrajinski komitetKPJ za Crnu Goru, a koje su ugušene u krvi (6 mrtvih i 23 ranjena) 26. juna 1936. godine, grupu "Katunjana" predvodio je Blažo Markov Popivoda.98 Članovi ove ćelije su kasnije imali značajnu ulogu u pripremi i izvođenju ustaničkih akcija u Katunskoj nahiji 1941. godine.

O tome kako je omladina kiptjela od želje da demonstrira politički otpor, i kolika je bila njena odbojnost prema ondašnjem režimu, govore i ove dvije anegdote.

Komunisti i omladina Bjelica i susjednih sela Čeva i Cuca, organizovali su u ljeto 1940. godine skup omladine u Kosači, na mjestu zvanom Javorak. Pored već iskusnih komunista, među organizatorima u Gornjim Bjelicama isticao se Žarko Pejović.99 Bila je pozvana i omladina iz susjednih sela Lješanske nahije (Štitara i Oraha), jednog dijela Komana i jedan broj studentske i radničke omladine sa Cetinja. Kroz takvu formu okupljanja masovno se prenosio i širio uticaj na omladinu u cilju njenog naprednog usmjeravanja i opredjeljivanja. Na skupu se otvoreno govorilo protiv fašizacije zemlje i pozivalo na borbu za ostvarivanje osnovnih demokratskih prava naroda. pjevale su se revolucionarne i antirežimske pjesme, uzvikivale parole, igralo je kolo; đevojke su nosile crvene bluze i marame, kitilo se crvenim cvjetovima, pravljena je dobra trpeza. imalo je to oblik narodnog veselja s političkom motivacijom i sadrzajem.

Žandarmerija je saznala da se tamo nešto "opasno" sprema, pa su iz stanice sa Resne poslali pojaču patrolu da izidi stvar. kad su se približili i ugledali poveću masu, pritajili su se u obližnjoj bukovoj šumi i odtle osmatrali. Ubrzo ih otkriše psi, pa ih to demaskira i nemahu kuđ kamo već dođoše u masu. kao što je red kad dođe nezvan gost -ponudiše ih pićem i jelom. U namjeri da pokažu prisustvo vlasti i istaknu svoju odlučnost, obratiše se Matu Perovu, koji se tu kao najstariji našao (to se zbivalo na njegovom imanju), i upitaše ga što se tu to radi. "Pravimo parastos caru Lazaru", ironično im odgovori Mato. Nasta opšti i gromoglasni smijeh koji se pretvori u pjesmu, što "goste" još više iziritira i povrijedi im sujetu, pa odlučiše da pokažu ko su i što su. Bilo je predviđeno da cetinjska omladina izvede kulturno zabavni program:skečeve i solo pecitacije, kao i horsko izvođenje poeme "Crnci i Crnogorci", koja govori o eksploataciji u američkim rudnicima. Žandarmi zatražiše da pregledaju program, pa kad ocijeniše da nije podoban zabraniše izvođenje i  prijeteći upotrebom oružja - nartediše da se skup rasturi. Nasta opšti  protest, zviždanje i još glasnija pjesma, pa spor dobi vrlo opasan tok. Energično se umiješaše i stariji - Savo Čelebić i Mato Perov, kao i Janko Đonović, autor poeme koja je predviđena za izvođenje. čuvari poretka nijesu popuštali, pa se od izvođenja programa moralo odustati, ali omladina to nadoknadi snažnijom pjesmom i kolom u koje se svi uvatiše.

Drugom prilikom, u zimu 1940. godine, okupilo se "na kolo" u Lješevom Stupu, u kući Boža i Milana Petrova. nakon sat-dva dođe žandarmerijska patrola - ovoga puta možda i slučajno jer se kuća nalazila pored same ceste. Dadoše im stolice, a kolo i pjesmu nastaviše. kako je bila ćeskoba sjedjeli su uz samo kolo, tako da su ih oni koji su igrali u kolu pri kretanju mogli dodirivati. Brzo napraviše dogovor da jedan od momaka, kad zaigra, razmahujući rukama, tobož slučakno obori kapu nekom od žandarma, a đevojka igrajući - da je pogazi, opet "slučajno" To uspješno izvedoše Blažo Markov i Jelena Miloša Nikolina - i žandarma ostaviše bez kape, jer tako izgažena nije više bila za upotrebu. Izbio je ozbiljan incident utoliko teži što se radilo o vođi patrole, pa su stariji  svojim uticajem jedva uspjeli da ih primire.

Bilo je to vrijeme kada je omladina većinom u svkom predstavniku vlasti viđela tlačitelja, osjećala prema njima odbojnost i izražavala prkos, kao da su ih pravo iz Beograda poslalina njih. Tome su i oni sami doprinosili, jer su se ponašali kao da su božiji namjesnici na zemlji...